Intervju sa Ivanom Rotim, direktorkom poreskog odeljenja u kompaniji TPA

25. априла 2016 | Vreme čitanja: 4 min

TPA Horwath Srbija jedna je od vodećih kompanija u oblasti računovodstva, poreskog savetovanja i revizije u Srbiji kao i u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.

Kompaniju čini oko 1.000 zaposlenih u 11 zemalja širom Evrope: Austriji, Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Rumuniji, Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj Republici i Mađarskoj.

Ivana se pridružila TPA Horwath timu početkom 2012. godine i danas je direktorka poreskog odeljenja. Pre toga, 6 godina radila je kao poreski savetnik u jednoj od kompanija iz „Velike četvorke“ u Srbiji.

 

Recite nam nešto više o Vašim počecima u TPA Horwath timu.

Poreskom odeljenju TPA Horwath tima u Srbiji, priključila sam se pre nešto više od četiri godine.

Poslušala sam preporuku jednog, tada već bivšeg, kolege iz multinacionalne revizorske kuće sa kojim sam radila i rešila da se oprobam u kompaniji koja je svoje internacionalno znanje i iskustvo tek trebalo da pokaže na lokalnom tržištu, naravno uz podršku domaćih stručnjaka.

 

Koje je najznačajnije poslovno iskustvo koje ste stekli u kompaniji? 

Rad u multinacionalnoj korporaciji svakako ima svojih prednosti, ali ih ima i rad u novim, perspektivnim kompanijama koje se tek probijaju lokalno, kao što je to TPA Horwath grupa bila pre pet godina kada je ušla na tržište Srbije.

Mogućnost profesionalnog i ličnog razvoja je zaista velika, a kroz rad sa kolegama iz Austrije mnogo sam naučila – pre svega kako negovati i slušati svoje klijente. Oni ipak imaju višedecenijsko iskustvo u industriji u odnosu na Srbiju, u kojoj je konsultantska industrija relativno mlada.

 

Sa kojim izazovima su suočeni klijenti TPA Horwath u Srbiji?

Ima ih dosta, ali tu smo mi da savladamo prepreke zajedno. Uglavnom im je teško da razumeju zbog čega sve ide tako sporo u Srbiji kada su u pitanju procedure i rad sa državnim organima.

Insistiranje na dokumentima u papirnoj formi je davno prevaziđen oblik komunikacije sa Poreskom upravom ili drugim državnim organima u Sloveniji i Austriji. Neka zakonska rešenja su samo mrtvo slovo na papiru jer se u praksi ne primenjuju.

Najsvežiji primer je uvođenje poreza po odbitku na usluge koje domaće kompanije plaćaju nerezidentima. Ovaj porez je uveden počev od 1. marta 2016 godine. Problem je što niko ne zna na koje se to usluge porez plaća. Zakonodavac je ostao nedorečen prilikom donošenja norme pa smo sad svi, i konsultanti i naši klijenti, u nezavidnoj poziciji da tumačimo nameru zakonodavca.

 

Koje promene u poreskoj regulativi ocenjujete kao pozitivne?

Moj je utisak da Ministarstvo finansija i Poreska uprava ipak razumeju da ne mogu ostati zatvoreni za promene i da iz prakse nekih drugih poreskih sistema možemo mnogo da naučimo. Izmene poreskih zakona u poslednjih nekoliko godina donose brojne važne promene, kao na primer uvođenje pravila o transfernim cenama i tzv. „reverse charge“ obračuna PDV-a u građevinskoj industriji. Iako možda ne brzinom kojom bismo voleli, vidi se pozitivan pomak u razvoju poreskog sistema u Srbiji.

 

Prema Vašem mišljenju koja je najveća prepreka za dolazak stranih investitora u zemlje regiona?

Regulatorna neizvesnost i tromost državnog aparata.

Na primer, poreski zakoni se često menjaju i to uglavnom bez prethodne najave. O javnim raspravama i konsultacijama sa strukom i privredom nema ni govora.

Od jedanaest godina, koliko se bavim porezima, ne pamtim da je organizovana temeljna javna rasprava sa ciljem da se sagleda sveobuhvatan efekat predloženih novih ili izmene postojećih poreskih rešenja na poslovanje u privredi.

Ovakav ambijent praktično onemogućava strane investitore da projektuju svoje poslovanje na srednji, pa i na kratak rok. Neretko imamo situacije da se neka investicija prolongira godinama zbog nerešenih pravno-imovinskih pitanja ili nespremnosti državnih službi da izađu u susret zahtevima poslovanja.

 

Kakav tretman imaju domaći investitori u poređenju sa stranim?

Ne mislim da strani investitori imaju bolji tretman kada je u pitanju zakonski okvir. Strani investitori su svakako više promovisani u javnosti zbog njihovih možda zvučnih imena i priliva stranog kapitala, ali mislim da domaći investitori imaju povoljniji tretman od stranih u nekom segmentu poslovanja.

Ovo se posebno odnosi na restrikcije koje donosi Zakon o deviznom poslovanju, iako je i ovaj zakon značajno liberalizovan u poslednjih nekoliko godina, i to pre svega u oblasti finansiranja iz inostranstva, (ne)mogućnosti promene poverioca/dužnika u transakcijama između rezidentnih i nerezidentnih kompanija ili neprepoznavanja tzv. „cash pool“ načina finansiranja poslovanja koji je davno prepoznat u razvijenim državama kao efikasan instrument obezbeđenja likvidnosti kompanija članica jedne grupe.

Sa druge strane, Vlada je 2016. godinu proglasila za godinu preduzetništva. Svakako pozdravljam inicijativu i promovisanje preduzetničkog duha u Srbiji.

 

Da li po vašem mišljenju politika štednje ima alternativu?

Ne. Rekla bih da je to politika racionalnog trošenja raspoloživih sredstava, pre nego politika štednje. Racionalna potrošnja u javnom sektoru je imperativ. Neka nam privreda posluži kao primer!

 

Gde vidite Srbiju i region za pet godina?

I dalje na Balkanu, bolju i pametniju. Srbiju koja je učila na svojim greškama i koja teži razvoju.

 

Gde vidite TPA za pet godina?

I dalje u regionu, sa još nekoliko osvojenih teritorija u Evropi, kako čvrsto čuva imidž pouzdanog partnera svojih klijenata.